Moja sudbina

Nakon što je svakome stisnuo ruku nastojeći mu zapamtiti ime, zbog čega su mu mnogo draže takve manje grupe nego kolektivna iscjeljenja, Vladimir je pažljivo saslušao što koga muči. A potom je dokazao što sve može svojom jedinstvenom metodom, koja je spoj prirođene vidovitosti i bioenergetskih sposobnosti. I sve to nakon što je cijelu noć jednom pacijentu pomagao da prevlada moždani udar...

...Marica Majcen, umirovljena administratorica HT-a, hvali se kako i u šezdesetoj i četvrtoj “skače kao koza”, odnosno kao da joj je šesnaest, a sve zahvaljujući svom udomljenom mačku Makiju, koji ju je doveo do Vladimira...
Veterinari su smatrali da mu treba počupati zube, a nakon tretmana je živnuo i poživio još tri godine. Susret smatra sudbonosnim jer je iscjeliteljska energija dotakla i nju i riješila je velikih problema s kralježnicom, što je profesionalna bolest svih daktilografa.

A poboljšanje je osjetio i suprug u čekaonici, koji se zbog velike težine dotad teško kretao, a odjednom se lagano dignuo.

Marica nema više ni problema sa štitnjačom, a napadaj žučnih kamenaca smirio je već jedan telefonski razgovor pa nije ni morala na već dogovorenu operaciju.

Danas je tu kako bi naučila sama si pomoći.

Moja sudbina br. 77. PDF članak u cijelosti preuzmite ovdje.