O Vladimiru Ivanovu

O Vladimiru Ivanovu

Radio sam puno toga u životu, ali sam spoznao da jednostavno moram pomagati ljudima. Od toga nisam mogao pobjeći, prihvatio sam zov sudbine i za to živim.

Dvadeset godina nepokretnu ženu digao sam na noge.


Od gospođe koja je dvadeset godina bila bolesna od multiple skleroze dobio sam nedavno prekrasno pismo. Svih tih dvadeset godina bila je prikovana za svoja kolica, a sada se digla! I hoda. I to zahvaljujući tome što je slušala moju radijsku emisiju. Naime, ja je ni do dan danas nisam vidio; sve se to dogodilo preko radiovalova, slušanjem te emisije.
Nije to jedini takav slučaj. Dvadesetogodišnji mladić je patio od celebralne paralize i to od malena. Roditelji su ga vodili na mnoga mjesta, ali ništa nije pomoglo. Nije se usudio roditeljima reći da ga dovedu k meni, ali je gotovo potajice, sa slušalicama na ušima, pratio tu radijsku emisiju. I, postalo mu je bolje. Sada već može raditi neke pokrete koje se prije nije usudio raditi. Štoviše, sada se prvi put u životu upisao na jedan tečaj, na tečaj informatike, jer ga to zanima i privlači.
Jedna je gospođa deset godina bila sva natekla, oteklo joj je bilo cijelo tijelo. Odlazila je liječnicima, koji su joj uglavnom govorili da je to salo, a samo je jedan od njih rekao da je to upala potkožnog tkiva. No, ništa što su poduzeli, nikakvi lijekovi, nije pomagalo. Već poslije prve moje terapije sve je splasnulo za polovicu! Mislim da će na kraju sve biti u redu.

Ne tvrdim da svakome mogu pomoći, ali velikom broju ljudi mogu. S tim da kod mene svatko može raditi i za sebe, ali i za osobu koju poznaje, koja mu je draga, koju voli, za koju zna da joj treba pomoć i kojoj želi pomoći. Dovoljno je da je s njome povezan, da se usmjeri na nju i – ako je ta osoba otvorena, spremna primiti pomoć – ona će je i primiti i dogodit će se promjena.

Osnovni je moj stav da čin vjere može promjeniti našu stvarnost, cijeli naš život. Kada se čovjek otvori, kada počinje primati energiju koja teče kroz mene – jer je sam alat u Božjim rukama – tada mu se može pomoći, tada čovjek doista dobiva pomoć, tada ima rezultata.

Od tih ljudi kojima sam pomogao preko radiovalova, preko emisije koja se na Radiju Velika Gorica emitira utorkom od 23 sata do jedan sat poslije ponoći, jedino tražim da na listu papira napišu što se dogodilo, kakva su poboljšanja, kakve su učinke na sebi primijetili i doživjeli. Dobivam mnogo takvih pisama; pišu mi ljudi kojima sam pomogao preko radiovalova i to me istinski raduje.

Na kraju svake emisije činim skupno iscjeljivanje; dovoljno je da osoba sluša radio, nije potrebno da mi se telefonom javi u emisiju. Doduše, ljudi koji imaju posebno teške probleme jave mi se telefonom, zamole me da posebno mislim na njih, pa ja to uzmem u obzir, malo "pojačam" na njihovom kanalu.

Netko tko je nepokretan, tko se ne može dignuti iz kreveta, a ima kraj sebe radioaparat, tako sebi može pomoći. Dogode se tako dirljive lijepe stvari koje čovjeku tjeraju suze na oči. "Gospodine, ja se inače ne mogu pokrenuti, ali sada osjećam svoje noge, one su tople, mogu ih micati."
Kada netko izgovori takve riječi – ima li išta ljepše?

Najveći broj ljudi k meni i dolazi zahvaljujući radijskoj emisiji. Oni su najprije isprobali terapiju preko radija, pa kad uvide da im to koristi i pomaže, dođu k meni i osobno. Te se radijske terapije, zahvaljujući kazetama, slušaju i u Istri i u Dalmaciji, u krajevima naše zemlje gdje se Radio Velika Gorica ne može slušati. Mnogi ljudi dođu k meni i zato jer im je to preporučio netko od njihovih prijatelja i znanaca.


Moj put

Moj osobni put, put na kojem sam i danas, počeo je vrlo rano. Kao dječak doživio sam kliničku smrt. I to smrt davljenjem. Sa starijom sam se djecom otišao igrati na kanal Dunav-Tisa–Dunav, koji se tada kopao. Plovni je bager, kao što se to uvijek radi, kopao od sredine prema obali. A ja sam tada doživio jedan fenomen: vidio sam svjetlo koje me naprosto zvalo da idem prema sredini kanala. Nisam tada ni znao plivati, imao sam tri ili četiri godine, ali sam ušao u vodu. I odjednom sam propao duboko u vodu. Kako nisam znao plivati, potonuo sam, zatim sam nekako uspio isplivati, pa sam opet potonuo... Počela me hvatati panika, počeo sam gutati vodu, mislio sam da je svemu kraj, da sam gotov. I tada se to dogodilo: izašao sam iz tijela! Dakle, imao sam - kako se to kaže - izvantjelesno iskustvo. Puna su me dva sata pokušavali vratiti u život, liječnik je ulagao maksimalne napore, bio je prijatelj moga oca. Ja sam vidio sebe, bio sam izvan tijela, shvatio sam da ja nisam samo to tijelo. A upravo je to osnova duhovnog razvoja. Vratio sam se natrag zahvaljujući suzama i ljubavi moje majke i bake. No, sve to što se dogodilo, ta klinička smrt i ono što sam doživio, probudili su u meni neke spoznaje, neka znanja.

Kao dijete sam, reklo bi se, bio čudan. Do svoje devete godine gotovo ni sa kim nisam razgovarao, samo sam gutao knjige iz knjižnice – i to iz svih mogućih područja. Jednostavno me na to tjeralo. I naučio sam jako puno. Sjećam se, jednom sam prolazio pokraj nekih ljudi koji su imali problema sa kvarom traktora. Pogledao sam i rekao što bi trebalo učiniti. Čudno su me pogledali i odmahnuli rukom, ali ipak su učinili ono što sam im predlagao – i uspjeli su. Kada su uvidjeli da za razne stvari dajem dobre savjete, dolazili su po njih k meni i stariji ljudi.

Već sam tada kao dijete, oko ljudi viđao boje i svjetlost. Pitao bih drugu djecu vide li i oni to. Nitko drugi nije to vidio, nikome nije bilo jasno što ja to vidim. Kada sam bio u 14. godini, u ruke mi je došla jedna knjiga o astralnoj projekciji i sličnim temama.
– Pogledaj, ovdje piše sve ono o čemu ti stalno govoriš! – rekao mi je prijatelj koji mi ju je donio. Čitao sam takve knjige, ali sam i trenirao, jer nije dovoljno da čovjek ima samo nešto urođeno, nije dovoljno samo iskustvo kliničke smrti, nego treba te talente i razvijati, raditi na sebi.

Usvajao sam znanja iz psihologije, psihijatrije, medicine, različitih oblika yoge, mentalne dinamike, različitih oblika masaže, kiropraktike, transcedentalne meditacije, umjetnosti komunikacije, kabale, bijele magije...
I danas intenzvno radim na sebi, barem dva-tri sata dnevno posvetim samome sebi. Samo s takvim radom mogu pomoći i drugima.

Radio sam puno toga u životu, ali sam spoznao da jednostavno moram pomagati ljudima. Od toga nisam mogao pobjeći. Prihvatio sam taj zov sudbine i za to živim. Ja sam duhovni majstor učitelj - dakle, čovjek koji zna kako život funkcionira, koje su njegove zakonitosti, i koji tu svoju vjeru može prenjeti na svoje učenike. Prvi sam reiki majstor-učitelj na ovim prostorima. Pomogao sam mnogim ljudima u teškim sjučajevima i kada je medicina već digla ruke od njih. Ima više od 500 slučajeva u kojima sam dokazano uspio pomoći iscijeliti.

Osnovno mi je da naučim ljude kako da pomognu sebi samima. Da ne ovise ni o kome, nego da Božji dar – koji je svatko stekao rođenjem - zahvaljujući pomoći svog duhovnog učitelja, mogu iskoristiti za sebe i svoje najbliže, najdraže. To može naučiti većina ljudi. Uvijet da se postane mojim učenikom jest da se prođe životno pročišćavanje, dvadesetsatno energetsko pročišćavnje, koje se provodi načelno u 2 dana. Nekima to nije dovoljno, pa moraju proći više puta. No, to je osnova, bez toga se ne može ići dalje. Tek kada srede svoj život u svojoj glavi, u duši, u svom tijelu, mogu početi novi život. To sam vrijeme skupa s ljudima, pomažem im da se svi njihovi filmovi poslože. Ono što u životu nisu otplakali - moraju otplakati; ono što nisu odsmijali - moraju odsmijati; ono što nisu odbolovali – moraju odbolovati. I samo se tako mogu srediti. I onda krenuti u novi život.

Da biste posadili biljku u zemlju, morate poduzeti određene pripreme – očistiti zemlju od korova, kamenja i različitog otpada. Tek tada stavite sjeme u zemlju. Isto je i u duhovnom životu. Prvo je potrebno iščistiti sve smeće iz uma, duha i tijela, koje ste skupljali cijeli život.
Tek nakon toga duhovno sjeme može rasti i razvijati se. To je povratak radosti življenja; ljudi ponovo osjećaju i vide radost, jer svi mi, koliko god bili mladi ili stari, nosimo radost u svom srcu. Ja ne uzimam tuđi život u svoje ruke, ja ljude učim da uzmu svoj život u svoje ruke.

Od svojih učenika tražim da žive ovdje i sada. I želim im potaknuti svijest o mogućnosti izbora. Da nisu samo nešto što je bačeno u svemir i što ima određenu sudbinu koja se ne može promijeniti. Tražim od ljudi da svoju budućnost uzmu u svoje ruke. Da nauče živjeti za sebe.
Jer ako sam nisam u redu, tada ništa oko mene ne može biti u redu. Kako ću moći pomoći drugima, kad ni samom sebi nisam uspio pomoći?
Učim ljude i da materijalno blagostanje ide zajedno s duhovnim blagostanjem. Koliko je čovjek duhovno uspješan, toliko je i materijalno uspješan.
Osmislio sam i razvijam vlastiti sustav samospoznaje: Life design - art of living, umjetnost življenja po vlastitoj volji. Vodim sustav tečajeva koji ljudima mjenjaju život, omogućuju da čovjek ponovno uspostavi vezu sa samim sobom, koji ljude uči kako da kreiraju vlastiti život.

Svatko tko želi, može se uključiti u tečajeve, treba se javiti na telefon +385 (0)1 33 97 729, a poslije konzultacija odlučit će se za jedan ili više tečajeva.



Predbilježite se!

Kontaktirajte doktora Ivanova i predbilježite se za probni tretman na daljinu:

Pon-pet: SMS od 00-24h ili pozivom od 08-20h.

Telefon: +385 1 3397 729
Mobitel +385 91 783 0264

Obavezno ostaviti ime i prezime na SMS.